Hélène Cixous

Hélène Cixous francuska je književnica i kritičarka. Tijekom znanstvene karijere primarno je bila članica ''Centre universitaire de Vincennes'' (današnje Osmo sveučilište u Parizu) koji je suosnovala u 1969. godini te ondje stvorila prvi centar za ženske studije na sveučilištu u Europi. Poznata je po eksperimentalnom stilu pisanja te kao svestrana spisateljica i mislilac, napisavši preko 70 knjiga raznih žanrova: dramska djela, književne i feminističke teorije, umjetničke kritike, autobiografije i poetske fikcije.

Prvi je put privukla pozornost javnosti u 1969. djelom ''Dedans'' („Iznutra”), prvom djelom u žanru fikcije i poluautobiografskim romanom s temama identiteta, sjećanja, smrti i pisanja kojim je osvojila Prix Médicis nagradu. Najpoznatije joj je djelo esej „Smijeh Meduze” objavljen 1976. kojim se uspostavila kao ranija figura u tradiciji poststrukturalnog feminizma. Surađivala je s brojnim umjetnicima i režiserima poput Adela Abdessemeda, Pierrea Alechinskyja, Simone Benmussa, Jacquesom Derridom, Simonom Hantaïjem, Danielom Mesguichom i Ariane Mnouchkine. Smatra se da je ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu za književnosti. Omogućuje Wikipedia