Henri de Lubac
Henri-Marie de Lubac (
Cambrai,
20. veljače 1896. –
Pariz,
4. rujna 1991.),
francuski kardinal,
isusovac, jedan od najeminentnijih
katoličkih teologa 20. stoljeća. Njegov glavni doprinos bio je u teološkim djelima i u sudjelovanju na
Drugom vatikanskom saboru, gdje je dao važan doprinos. Pridružio se
Družbi Isusovoj sa 17 godina. Studirao je
filozofiju u
Engleskoj i
Francuskoj. Tijekom
Prvog svjetskog rata služio je u vojsci, gdje je teško ranjen i ostale su mu trajne posljedice ranjavanja. Od
1929. studirao je fundamentalnu teologiju i povijest religije na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u
Lyonu. Tijekom
njemačke okupacije
Francuske tijekom Drugog svjetskog rata, bio je zatvoren nekoliko puta. Osnovao je ugledni teološki časopis
Communio 1972. godine, zajedno s teolozima
Hansom Ursom von Balthasarom i
Josephom Ratzingerom (papa Benedikt XVI.) U časopisu su nastojali dati pozitivan odgovor na teološku i kulturnu krizu, koja je nastala nakon Drugoga vatikanskog koncila. Henri de Lubac aktivno je sudjelovao na
Drugom vatikanskom saboru kao priznati i ugledni teolog.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je
kardinalom
1983. godine. Umro je u
1991. godine u
Parizu.
Omogućuje Wikipedia
-
1
-
2
-
3